Ulomak arhitrava oltarne ograde Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu su izvorno sačuvani vrh, dno i desni bok, dok na lijevoj strani ima lom. Također, na njegovoj je pozadini, s gornje strane, urezana udubina „L“ presjeka koja nije ujednačeno izvedena, pa navedena činjenica sugerira da je riječ o naknadnoj intervenciji. Na ukrasnoj površini ulomka vidljiva je njezina dvozonska podjela, pa se tako u gornjem pojasu nalazi niz od jedanaest nadesno položenih kuka s dužim neprofiliranim nožicama i krupnim pužolikim volutama. Okomita neprofilirana letva uz krajnju desnu kuku upućuje na zaključak da je riječ o kraju grede. Naime, na natpisnom polju nalazi se natpis sljedećega sadržaja: (i)NTROIBO IN DOMO TVO D(omi)N[e] („Ući ću u dom Tvoj Gospodine“), što je srednjovjekovna parafraza dijela psalma zvanog „Zahvalnica za oslobođenje“ koji izvorno glasi Introibo in domum tuam in holocaustis, reddam tibi vota mea, ili u prijevodu: S paljenicama ću u dom tvoj ući, zavjete ispuniti pred tobom (Ps 66 /65/, 13). Iako je uklesani tekst moguće tumačiti kao posljedicu srednjovjekovnoga, vulgarnoga latiniteta, s promijenjenom fleksijom riječi u odnosu na izvorni psalmički predložak (introibo in domo tuo umjesto introibo in domum tuam), Vedrana Delonga je zaključila da je on imao i određeni stilski ritam, kako jezični tako i vizualni, budući da je u njemu prepoznala asonancu – pjesničku figuru koja nastaje ponavljanjem istih samoglasnika u stihu ili rečenici s namjerom postizanja zvučnog ugođaja, ritma ili određenog efekta. Autorica je navedenu stilsku figuru uočila u ravnomjernom ponavljanju samoglasnika „O“ u uklesanom natpisu, koji je istaknut i u njegovu grafijskom izgledu, budući da je replicirajući modul tog slova manji od ostalih slova u tekstu.