Ulomak arhitrava oltarne ograde

Predmet

Naziv predmeta
hr Ulomak arhitrava oltarne ograde
Produkcija
hr Neznani klesar
Datacija
hr Rano 9. stoljeće
Mjesto i okolnosti nalaza
hr Pronađen je 1910. godine prilikom arheoloških radova koje je Josip (Giuseppe) Bersa vodio na mjestu gdje je stajala porušena crkva Sv. Marije Velike (Sv. Marije Svećeničke) u Zadru.
Smještaj
hr Zadar, Arheološki muzej, Zbirka kamenih spomenika srednjega vijeka
Inventarski broj
hr SK - 74 (796)
Materijal
hr Vapnenac
Dimenzije
hr visina (lijevo): 21 cm; visina (desno): 20 cm; širina: 79,5 cm; debljina: 16 cm; visina natpisnog polja: 10 cm
Opis predmeta
hr Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu su izvorno sačuvani vrh, dno i desni bok, dok na lijevoj strani ima lom. Također, na njegovoj je pozadini, s gornje strane, urezana udubina „L“ presjeka koja nije ujednačeno izvedena, pa navedena činjenica sugerira da je riječ o naknadnoj intervenciji. Na ukrasnoj površini ulomka vidljiva je njezina dvozonska podjela, pa se tako u gornjem pojasu nalazi niz od jedanaest nadesno položenih kuka s dužim neprofiliranim nožicama i krupnim pužolikim volutama. Okomita neprofilirana letva uz krajnju desnu kuku upućuje na zaključak da je riječ o kraju grede. Naime, na natpisnom polju nalazi se natpis sljedećega sadržaja: (i)NTROIBO IN DOMO TVO D(omi)N[e] („Ući ću u dom Tvoj Gospodine“), što je srednjovjekovna parafraza dijela psalma zvanog „Zahvalnica za oslobođenje“ koji izvorno glasi Introibo in domum tuam in holocaustis, reddam tibi vota mea, ili u prijevodu: S paljenicama ću u dom tvoj ući, zavjete ispuniti pred tobom (Ps 66 /65/, 13). Iako je uklesani tekst moguće tumačiti kao posljedicu srednjovjekovnoga, vulgarnoga latiniteta, s promijenjenom fleksijom riječi u odnosu na izvorni psalmički predložak (introibo in domo tuo umjesto introibo in domum tuam), Vedrana Delonga je zaključila da je on imao i određeni stilski ritam, kako jezični tako i vizualni, budući da je u njemu prepoznala asonancu – pjesničku figuru koja nastaje ponavljanjem istih samoglasnika u stihu ili rečenici s namjerom postizanja zvučnog ugođaja, ritma ili određenog efekta. Autorica je navedenu stilsku figuru uočila u ravnomjernom ponavljanju samoglasnika „O“ u uklesanom natpisu, koji je istaknut i u njegovu grafijskom izgledu, budući da je replicirajući modul tog slova manji od ostalih slova u tekstu.
Literatura
hr IVO PETRICIOLI, Ranosrednjovjekovni natpisi iz Zadra, Diadora, sv. 2 /1960.-1961, Zadar, 1962., 257-258, T. IV, b; PAVUŠA VEŽIĆ, Crkva Sv. Marije Velike u Zadru, Diadora, sv. 8, Zadar, 1975., 127; RADOSLAV KATIČIĆ, Litterarum studia - književnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja, Zagreb, 1998., 239; VEDRANA DELONGA, Pismenost karolinškog doba i njeni hrvatski odjeci - latinska epigrafička baština u hrvatskim krajevima, u: Hrvati i Karolinzi - Rasprave i vrela, (ur.) Ante Milošević, Split, 2000., 225; Hrvati i Karolinzi - Katalog, (ur.) Ante Milošević, Split, 2000., 167 (Vedrana Delonga, kat. br. III. 55); VEDRANA DELONGA - NIKOLA JAKŠIĆ - MILJENKO JURKOVIĆ, Arhitektura, skulptura i epigrafika karolinškog doba u Hrvatskoj, Split, 2001., 63; ANA MIŠKOVIĆ, Grad i obred – zadarska svetišta i njihova liturgija od 5. do 11. stoljeća, Zadar, 2020., 114-115, sl. 82.